PREDSTAVLJANJE,  DOLAZAK U SADAŠNJOST

Zamisao i svrha ove izložbe je predstavljanje  kaštelanskoj  publici, te  istovremeno okupljanje akademski obrazovanih umjetnika s kaštelanskim  korijenskim  vezama ili pak onih koji su Kaštela odabrali kao mjesto stanovanja.
U  posljednjem desetljeću  sazrijevao  je značajan broj  umjetnika mlade  generacije povezanih s Kaštelima.  
U prošlosti ovoga prostora nalazimo rijetka imena koja  se ističu  u umjetničkim dosezima. Najznačajniji  je kipar Marin Studin  ( 1895. – 1962. ), Meštrovićev učenik,  čija su djela potakla osnivanje prve muzejsko – galerijske ustanove na ovom području, a koja se kasnije razvila u današnji Muzej grada Kaštela.   Njegov sumještanin  Pave  Metličić  ( 1896. – 1925. ) neosporna slikarskog talenta  na žalost nije doživio svoj puni razvoj zbog prerane smrti koja ga je zatekla na četvrtoj godini  tadašnje Kraljevske akademije za umjetnost i obrt u Zagrebu.  Obojica  su bila iz Kaštel Novoga. Silvije BonacciČiko  ( 1893. – 1966. ), njihov suvremenik  rođen je u Kaštel Kambelovcu , a nakon Akademije u Beču, specijalizirao je slikarstvo kod Marcela Lenoira u Parizu. Živio je u Beogradu, Zagrebu i u Biogradu na moru. 
Nakon njih značajnije ime je kiparica, Ljubica Dragojević Buble ( 1960. ) , koja je završila ALU u Zagrebu u klasi, profesora Branka Ružića.
Međutim, za sadašnji trenutak  možemo reći da je izuzetno plodan i obećavajući. Pojavilo se niz umjetničkih osobnosti  od kojih su se neke već sada svojim ostvarenjima utkale u  vizualnu  i  kulturnu  sadašnjost Hrvatske. Radi se  naravno o različitim umjetničkim izvorima,  područjima interesa  i izraza kako u duhovnim tako i u vizualnim sferama.  Globalni  umjetnički pluralizam se  kao odraz,  jasno ogleda  i u našim,  lokalnim prilikama. Smisao ili cilj ove izložbe nije problematiziranje neke zadane teme ili tema, niti  uokvirivanje   heterogenosti  izričaja već, upravo  kako sam nazvala ovu izložbu, Predstavljanje,  dolazak u sadašnjost. 
Osnovna zamisao je bila da umjetnici sami odaberu radove kojima će se najbolje  predstaviti.   Predloženo je  da svatko može izložiti do tri rada  (što ne treba strogo gledati i što u konačnici,   ovisi o dimenzijama,  ograničenosti  prostorom  i  samoj kvaliteti radova). Potpuniju procjenu i doživljaj o nečijem  radu  stječemo ako imamo priliku vidjeti više od jednog rada bilo da ga doživljavamo kao trenutak promišljanja, ideju, emociju  ili kao već izgrađeni osobni izričaj. 
Drugi dio naziva  dolazak u sadašnjost  sugerira osvješćivanje činjenice postojanja umjetničke populacije,  živih ljudi u našem gradu,  koji  imaju potencijal  za  mijenjanje, oplemenjivanje i unaprjeđivanje  sredine i urbanog tkiva grada.  Činjenica da su Kaštela  u 21. st. dobila značajan broj obrazovanih  umjetnika,  u određenoj  dimenziji  nas više približava u kvalitativnom smislu, definiciji grada.
Sukladno različitim područjima interesa i umjetničkih poetika na izložbi su prisutni protagonisti tradicijskog kiparstva temeljenog na iskustvima modernizma 20. st. , gdje je skulptura opipljivi predmet sa svojim likovnim, estetskim i skulpturalnim , ali i duhovnim svojstvima (Ljubica Dragojević Buble, Robert Jozić, Filip Rogošić, Frane Šitum, Ante Antunović). Zatim skulptura koja ima svojstva tradicionalne skulpture, ali i crteža iz koje snažno izvire klasična vještina ( Mislav Katalinić). Prisutan je  i  svojevrsni kiparski  koncept  sa društveno angažiranom porukom (Filip Tadin). Slikarska  propitkivanja  vlastitosti, ali i uprizorenja vidljivog svijeta kroz gestu i ekspresiju ( Nataša Pavlov, Marija Anterić, Tea MorićŠitum),  propitkivanja vlastitosti i društva, povijesnih legendi i simbola  kroz koncept, analizu, riječ, shemu,  igru ( Sunčica Kuzmanić ( Perišin Tomljanović), Sanja Burazin, Sanja Taraš, Maja Bašić) .  Kroz fotografski medij prikazani  su estetski trenuci suodnosa mora,  broda i ženskog tijela (Ivo Burić). Neki su se uz svoj likovni rad odlučili predstaviti i pisanom riječi kako bi što više približili publici svoje motive, razmišljanja, spoznaje i emocije.  Spomenuti tekstovi  nisu uvršteni u katalog nego su izloženi kao legende uz radove.  Također su predstavljeni  maketama, plakatima  i videoprojekcijama  dva,  uspješno realizirana, javna spomenika dvojca Filipa Tadina i Roberta Jozića. 
Konačan broj  predstavljenih autora , njih petnaest,  korijenski  povezanih s Kaštelima i onih koji  ovdje žive nije realan po trenutačnim  saznanjima.  Do nekih zasigurno nije došla informacija o pripremi ove izložbe, a drugi se pak nisu odazvali iz drugih razloga ( prostorna, vremenska ograničenost i sl.).
Mnogi od sudionika imaju iza sebe impresivne biografije  u smislu edukacije i realiziranih projekata i izložbi.
Važnost izlaganja u umjetničkom djelovanju je golemo, a podrška galerijsko-muzejskih institucija krucijalna. Muzeji nemaju samo ulogu u čuvanju, proučavanju i interpretaciji povijesti,  kulture i umjetnosti nekog prošlog  vremena  već i u prepoznavanju, poticanju, valoriziranju  i muzealizaciji kulture i umjetnosti  sadašnjeg  vremena. 

                                                                                   Mirela Duvnjak