Novosti...

NIKOLA VRLJIĆ / Odbjegli


U četvrtak 24. kolovoza u 20:30 sati, u Muzeju Grada Kaštela u kaštelu Vitturi otvorit će se izložba "Odbjegli" mladog zagrebačkog kipara, Nikole Vrljića. Kipar Nikola Vrljić izložbom "Odbjegli" u Muzeju grada Kaštela predstavit će prvi put svoje nove radove nastale uglavnom tijekom 2016.i 2017. godine. Na izložbi će biti izloženo petnaest skulptura dimenzija od tridesetak do dvjesto centimetara. Radovi su izrađeni u bronci, akrilnoj smoli i gipsu.


Vrljić se odredio za interpretaciju društvene duhovno-etičke stvarnosti, korelirajući u svojim radovima likovnu i kiparsku dimenziju s kulturološkom i povijesnom asocijativnom ikonografijom, nudeći nam nova čitanja. Slično nastavlja i u novijim radovima predstavljenim na ovoj izložbi. Umjetnički i ljudski fokus u njegovoj novoj kiparskoj priči svojevrsna je reakcija/akcija koja govori o granicama izdržljivosti društvene i duhovne stvarnosti. Nositelji njegove problemske priče mitološka su bića duboko ukorijenjenjene simbolike kojima umjetnik, uz način oblikovanja i kontekst, propituje tu stvarnost te ju prikazuje suptilno kroz humor, ironiju, grotesku, ali i sublimiranu tugu.


Izložbom dominiraju motivi sfinge i jednoroga, mitoloških bića iz kolektivnog imaginarija. Izložbom je obuhvaćena i skulptura "Izostanak" (2014.) iz ranijeg ciklusa i "Izostanak II" (2016.) koje prikazuju plinte s nogama" bez kipa i predstavlja ideju kipa kojeg nema, bivšeg spomenika ili s druge strane možemo je shvatiti kao najavu nečega što bi se tek trebalo dogoditi ili se već događa "… Iako po motivu nisu bliske novijim radovima, po svojoj su simbolici i aluzivnosti povezane s njima i u smislu ideje bijega možda proistječu iz nje.


Nikola Vrljić poseže za egipatskom androsfingom s ljudskom glavom i lavljim tijelom koja je čuvarica dragocjenoga i uzvišenoga, koja bdije na rubu vječnosti i predstavlja ideju znanja apsolutne istine koje rezultira apsolutnim mirom i apsolutnom strpljivošću. Dimenzije simbola su neuhvatljive, slojevite i bez jasnih granica, ali prožimaju život u vremenskim i inim dimenzijama življenja, a poglavito u umjetničkim i duhovnim.


Nikoline sfinge prikazane su u kretanju, u hodu, u odlasku… One ustaju s mjesta na kojima su tisućama godina bile prikovane, čuvajući dragocjenosti i vrline samog postojanja. Tim činom one pomiču granice percepcije, ruše predodžbe i očekivanja, dokidaju namijenjenu im ulogu, odriču se zadaće čuvara svetoga i nepovredivoga, jer je jedno i drugo odavno oskvrnjeno, obezvrijeđeno i banalizirano. Gubeći strpljenje, razbijajući očekivanja i otkazujući namijenjenu im zadaću, unatoč erodiranim trapavim, monumentalnim, pa i grotesknim tijelima kraljevski su dostojanstvene, realiziraju konačno svoju prirodu, sposobnost za borbu skrivenu u tijelu divlje mačke, povlače se, napuštaju, odlaze nekuda skupiti novu snagu ili odustati zauvijek… ne znamo. Imaju individualizirana lica koja ne opisuju različite fizionomije nego sumarno naglašavaju različitost, posebnost svake od njih.


Jednorog je dio dalekoistočne, ali i europske tradicije. Simbolizira moć koju označava rog, ali i raskoš i čistoću. Njegov rog simbolizira" i oštroumnost, sunčanu zraku, Božji mač, božansku objavu, prodiranje božanskog u ljudsko… Kao čeoni ud, psihički falus, on simbolizira duhovnu oplodnju i znak je djelatne čistoće".


Ovom prigodom izložene su dvije skulpture jednoroga. Jedan se propinje na stražnje noge. Na prvi pogled uočavamo da nije ostalo mnogo od veličanstvenosti tog mitskog bića. Njegovo tijelo izgleda tromo i podbuhlo, a rog i ostali udovi su atrofirani. Simbol aktivne, "djelatne čistoće koji otkriva otrove i čisti zagađene vode"… otrovan je, onemoćao, propinje se zadnjim snagama u obrani svog integriteta ili u uzmicanju. Je li smiješan ili tragičan… znamo li?


Druga skulptura koja je u fokusu izložbe ironičnog naziva "Trofej", predimenzionirana je dekapitirana glava jednoroga s rogom u punoj veličini. Ekspresivne epiderme, kompozicijski uravnotežena glava, čvrste unutrašnje strukture emanira snagu i autentičnost simbolike motiva. Postavljena na podlogu s kotačima, čime se sugerira mobilnost, a" u potrebi bježanja i smrt se čini, iako konačan, uspješan bijeg", kako kaže sam autor. Ipak mobilna podloga sugerira nadu i vjeru u mogućnost mistične obnove i djelovanja. Vrh roga u razini je očišta te prisiljava promatrača na osoban odnos i upućuje na mogućnost odabira te nas suočava s pitanjima slobodne volje i odgovornosti.


Površina Vrljićevih skulptura odaje pomalo ludičku strast oblikovanja materijala. Razvija forme građenjem, dodavanjem, rezanjem i grebanjem, ali i dopušta materijalu (glina ili gips) u dinamici stvaranja i stvaralačkom međuodnosu (umjetnik i materijal), da se djelomično i sam oblikuje. Zbog toga forma skulpture i njezina epiderma ostaje svježa i neposredna, pa i radovi izrađeni od akrilne smole i bronce i zato pozivam vidjeti djela, jer je pogled na njih bolji od opisa i tumačenja.

( iz predgovora kustosice izložbe, Mirele Duvnjak)


Nikola Vrljić (Zagreb, 1980.), diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine. Dobitnik je nekoliko natječaja za spomenike i skulpture u javnim prostorima. Autor je skulpture Djed Neumijka i Lutonjica Toporko(na temu likova iz bajki Ivane Brlić Mažuranić) u Slavonskom Brodu i reljefa na temu križnoga puta na Srđu(Dubrovnik). Izlagao je na četrnaest samostalnih izložaba a 2014. Godineputujućom izložbom Cirkus!, u više hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Labin, Rijeka, Vukovar). Živi i radi u Zagrebu.


Trofej, 2017., akrilna smola, kolica 160 x114 x42 cm (bez kolica)



Izostanak, 2014., akrilna smola 52 x98 x90 cm



Bolje pola nego mrtav, 2017., bronca, filc 23,5 x26 x15 cm



Ne znam za vas, al ja idem 2017., bronca, 21 x47,5 x17,5 cm